Ne pričaj me nikome


01.12.2017.

tako je.


Niti se volimo niti će od nas ikad biti išta ali
Tako dobro mi sviraš po živcima
Vadiš iz mene čovjeka kojeg su ovi mrtvaci
Pretvorili u ništa i kada se
Sasuši znoj i kad nam dođe tišina
Slušam kako đavoli u nama postaju anđeoska prašina
I kao kreneš
Da mi spustiš ruku na lice, da se
Nasloniš na moje rame
I kao ponovo hoćemo da se otvorimo
Misleći da jedno drugom možemo da
Liječimo neparne rane ali obično u taj čas
Zvoni telefon i neki lik hoće da te vidi i ja kao
Progutam i ne smeta mi to ...

... kako sam te hvatao za kosu a ti mene grebala i udarala i otimala se
I u tom zanosu naših pravih lica
Naših strasti koje se otvore tek kad jedno drugom
Jebemo mater.

.. pa gutam još
Jednu od tableta protiv bolova


Stariji postovi



205467

Powered by Blogger.ba